Čak 60 nivelacija cijena goriva u toku samo jedne godine. Nove cijene, u prosijeku, gledali smo svaki šesti dan, nekada i dva puta dnevno. Najveće pitanje koje će se postavljati u 2023. godini glasi: „Hoće li biti goriva i po kojoj cijeni?“ Kako izgleda tržište Bosne i Hercegovine, te čemu se nadati u zemlji koja ne proizvodi, ne prerađuje, niti ima zalihe goriva? Za Likvidno je pisao Milovan Bajić, direktor PD „Krajinapetrol“, Banja Luka.
Energetska situacija u 2022. godini bila je izuzetno komplikovana u cijelom svijetu, ali najviše u Evropi. Kao dio Evrope, Bosna i Hercegovina je uglavnom dijelila sudbinu evropskih zemalja. Jasno je da proces globalnih geoekonomskih i političkih zbivanja utiče na snabdijevanje energentima i energijom svih zemalja, a naročito zemalja Evrope.
Evropa koja je u suštini siromašna energentima, a veliki potrošač energije, rastrgana je između Rusije i bliskoistočnih zemalja kao snbdijevača i SAD-a koje je često uslovljavaju gdje i kako da nabavlja energente i energiju. I prije sukoba u Ukrajini počela su određena uslovljavanja i sabotiranja nabavke energije iz Rusije. Iako plaća ogromnu ekonomsku cijenu takve politike Evropa nastavlja sa pokušajima da se oslobodi zavisnosti od ruskih energenta.
Zemlje Zapadnog Balkana, iako nisu članice Evropske unije, dijele njenu energetsku sudbinu. Pristupanjem Energetskoj zajednici BiH je preuzela mnoge obaveze koje se veoma sporo, a u nekim poglavljima uopšte ne ispunjavaju. To će, dugoročno gledano, imati veoma ozbiljne posljedice po razvoj enegetskog sektora, a naravno i ukupne ekonomije u BiH.
Aktivnosti na dekarbonizaciji energetskog sektora i porastu učešća obnovljivih izvora energije jesu nešto o čemu se svakodnevno govori ali još dugo će, pogotovo na prostorima Balkana, dominirati fosilni izvori energije. Mnogo je razloga zašto će „prljava“ energija još dugo biti prevlađujuća i u BiH, ali o tome nekom drugom prilikom.
Nafta i naftni derivati se nekako uvijek nalaze u žiži interesovanja javnosti. To „crno zlato“ za koje nismo sigurni da li je za one koji ga imaju blagoslov ili prokletstvo, kako je to u podnaslovu svoje knjige napisao prof. Igor Dekanić, bio je povod i uzrok velikih sukoba i čudnih saveza i prijateljstava.
Bosna i Hercegovina, naročito Republika Srpska, kažu, ima potencijalna ozbiljna nalazišta nafte i plina. Problem je valjda u riječi „potencijalna“. Da li te nafte ima ili ne za sada i nije važno jer smo prinuđeni da uvozimo kompletne količine naftnih derivata koje trošimo.
Kada se u BiH uvezu naftni derivati (dizel, benzini i tečni naftni gas) prodaju se na više od 1200 maloprodajnih objekata, benzinskih stanica ili pumpi kako ih neki pogrešno nazivaju, jer pumpa je samo mali ugradbeni dio koji se nalazi u ili izvan rezervoara za gorivo. Takođe tamo rade prodavači derivata, a ne „pumpadžije“. U svakom slučaju u odnosu na broj stanovnika BiH je svojevrsni rekorder po broju prodajnih mjesta. Zbog toga je prosječna prodaja na ovim objektima znatno manja nego u drugim zemljama, pa je duplo manja nego u Srbiji i 2,3 puta manja nego u Hrvatskoj. Porediti prosječnu prodaju sa razvijenim zemljama Evrope skoro da nema smisla.
Pojava pandemije izazvane virusom korona uticala je na smanjenje prometa naftnih derivata, a situacija se kasnije dodatno iskomplikovala izbijanjem sukoba između Rusije i Ukrajine, mada je primijetan porast prodaje. Ratni sukobi po pravilu prvo utiču na energiju i izazivaju i energetske ratove, ili je suština da energetski ratovi izazivaju one vojne, pa je tako jedna od prvih oblasti na udaru trgovanje naftom i naftnim derivatima.
Ono što građane interesuje je uvijek to da li ima i hoće li biti dovoljno dizela, benzina i gasa i po kojoj cijeni ga mogu kupiti. U 2022. godini u BiH nije bilo nestašica ovih derivata, a cijena se mjenjala rekordan broj puta. Tokom godine bilo je oko 60 nivelacija maloprodajnih cijena, što znači da su se one mjenjale svakih šest dana. Nekada je to dešavalo i dva puta dnevno.
U javnosti se svakodnevno vodi polemika oko maloprodajnih cijena naftnih derivata. Često ima dobrih i stručnih komentara, ali ipak preovlađuju improvizovani izvještaji i analize bez ikakve osnove.
Najčešće se iznose stavovi da bi odmah po padu cijene barela sirove nafte bilo gdje na svjetskom tržištu moralo doći do smanjenja maloprodajne cijene derivata na benzinskim stanicama. Ovdje moramo znati da od značajnije promjene cijene sirove nafte do maloprodajne cijene derivata zaista prođe dug vremenski period i tehnološki proces. Takođe, veoma malo ili se uopšte ne analizira odnos dolara i eura, te neočekivani, a čini se pomalo i vještački rast kursa dolara u odnosu na evro.
Sukob u Ukrajini ne plaćaju samo građani Ukrajine i Rusije.
Činjenica da BiH nema prerađivčki kapacitet uslovljava njenu potpunu zavisnost od uvoza, ne sirove nafte, već gotovih proizvoda, dizela, benzina, TNG-a, bitumena. Na nabavnu cijenu ovih proizvoda distributeri, koje javnost uglavnom proziva zbog visokih cijena derivata, skoro da ne mogu uticati. To možda može poneki, ako u zavisnosti od količina ostvari rabat.
S obzirom da su ovo akcizni proizvodi, distributeri ne mogu uticati ni na tu stavku. Tu su i naknade za puteve i autoputeve u fiksnom iznosu. Distributeri imaju samo određeni iznos marže, a tu je i porez na dodanu vrijednost. I tako dolazimo do maloprodajne cijene. Inače u BiH je i dalje na snazi odluka o ograničenoj veleprodajnoj i maloprodajnoj marži na naftne derivate.
O ovoj odluci, a posebno tumačenju odluke, i načinu kontrole njene primjene bi se moglo stručno i te kako raspravljati, ali ona je ipak bolje rješenje od onog koje su uvele zemlje u okruženju, prije svih Srbija i Hrvatska. Čak ni to nije najveći problem za distributere. Veći problem je nelojalna konkurencija, način provođenja javnih nabavki, kontrola kvaliteta, naročito aditiviranih goriva i kvantiteta isporučenih derivata. Naročito je besmislen i nepotrebno veliki broj neadekvatno raspoređenih benzinskih stanica. To ima negativne posledice po ekonomiju, ako se posmatara dugoročno, ali i to je tema za posebnu analizu.
Pogledajmo kako izgleda struktura cijene u jednom momentu pri najvećoj dozvoljenoj marži i maloprodajnoj cijeni od 2,89 KM po litri dizel goriva.
Očito je da distributeri u maloprodaji imaju malo prostora da značajnije utiču na cijene. Inače, prosječna maloprodajna marža ostvarena u toku 2022. godine kod većine distributera bila je znatno ispod odlukom dozvoljene. Dozvoljena marža je 0,25 KM, a prosječna oko 0,19 KM. Naravno da u pojedinim momentima postoje određena odstupanja koja dovode do kontroverznih izjava i tumačenja. Osvrt pravimo u odnosu na poslovne subjekte koji poštuju zakonske propise i ograđujemo se od eventualnih zloupotreba jer za to postoje inspekcijski organi koji bar u ovoj oblasti, čini se, revnosno obavljaju svoj posao.
Analizirati maloprodajne cijene naftnih derivata, a ne prokomentarisati inicijative o ukidanju akciza na derivate, ne bi bilo korektno. Naravno da bi svi voljeli imati jeftino gorivo, ali treba znati da se radi o robi koja je uglavnom svuda u svijetu visoko akcizna, a akciza služi za punjenje državnih budžeta. Nerazvijene zemlje poput BiH značajan dio budžeta pune upravo ubiranjem akciza i njihovo ukidanje nije realno niti ekonomski logično. Nažalost, u javnosti se često sam pojam budžeta koristi u negativnom kontekstu, kao da se iz njega ne finansira niz opštepotrebnih i neophodnih djelatnosti i institucija. Možda ima prostora za stručne analize i rasprave oko nekih drugih naknada.
Nerazvijene zemlje budžete pune akcizama – naftni derivati visoko akcizni.
Građani BiH su ipak godinama uz stanovnike Sjeverne Makedonije imali najjeftinije gorivo u regionu, iako ni jedna ni druga država nema prerađivačke kapacitete u funkciji, a valja napomenuti da su obje, raspadom Jugoslavije, naslijedile rafinerije zavidnih prerađivačkih kapaciteta.
Predviđanja za narednu godinu su dosta nezahvalna, ali jasno je da je vrijeme jeftine energije odavno iza nas.
Uticaj nafte, iako su mnogi predviđali njen nestanak još u prošloj deceniji, na geoekonomske i geopolitičke tokove će se nastaviti i u godinama ispred nas. Naravno, proces je i obrnut pa će politički, ali nažalost i ratni sukobi određivati i tokove nafte i naftnih derivata. Uticaj je na izvore i pravce snabdijevanja, a naročito na cijene. Rat se, uz oružje, uveliko vodi i energentima i energijom, a uvijek je dobro ova dva pojma pravilno razdvajati, kao i pojam korisne i upotrebljive energije od one potencijalne.
Proizvođači nafte će biti u prilici da diktiraju cijene. Ograničenje cijena ruske nafte ne može i neće dovesti do smanjenja cijena na svjetskom tržištu, pogotovo ne na duži vremenski period, samo se mogu privremeno preusmjeriti pravci tokova „petro-dolara“, mada sada možemo govoriti i o drugim „petro“ valutama, prije svega rublji.
Bosna i Hercegovina će svakako u narednoj godini dijeliti sudbinu regiona kada je riječ o tržištu naftnim derivatima, i to po pitanju obezbjeđenja ali i približno ujednačenih maloprodajnih cijena naftnih derivata. Smirivanje i eventuelni prestanak ratnih sukoba bi svakako povoljno uticao na tržište naftnih derivata u cjelom svijetu, pa i BiH, ali tu su i drugi faktori kao što su pandemija, nastavak recesije (teško je vjerovati u brzi nagli oporavak ekonomije) pa čak i klimatske promjene.
Pred nama je svakako jedna teška i neizvjesna godina po mnogo čemu, ali nadati se da će doprema nafte do rafinerija u okruženju biti stabilna, a kupovina naftnih derivata, kojih inače ima sasvim dovoljno, biti dostupna našim distributerima, tako ćemo imati dovoljno dizela, benzina i tečnog naftnog gasa.
Naravno u slučaju velikih kriza i poremećaja u snabdijevanju BiH će se naći u veoma nezavidnom položaju, ne samo zato što nema prerađivačke kapacitete u funkciji, već i zbog toga što nema strateških zaliha nafte i naftnih derivata na nivou Republike Srpske ali i Federacije BiH.
Ostaje da se nadamo da nam te rezerve neće biti potrebne u 2023. godini. Za dalje, vidjećemo.
Za Likvidno.com pisao:
Redakcija Likvidno
Dodaj komentar