Intervju: Ranka Mišić, predsjednica Saveza sidnikata RS
Intervju Izdvojeno

Povećanje minimalne plate ili ključ u bravu

Svako onaj ko smatra da će najniža plata ugroziti njegovo poslovanje treba da stavi ključ u bravu, jer takva firma ne treba nikome, ni radniku, ni državi, osim tom poslodavcu koji na grbači radnika, isplaćujući minimum minimuma, ostvaruje dobit. Podaci su jasni, samo u prošloj godini ostvarena dobit poslodavaca je iznosila 2 milijarde i 400 miliona KM, u intervjuu za Likvidno izjavila je predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić.

Govorići o 30 godina rada i postojanja Sindikata, borbi za prava radnika i povećanju minimalne plate Mišićeva poručuje da biti sindikalac je nešto što morate da volite, i da morate biti dovoljno jaki da kad vas ruše, ustanete.

LIKVIDNO: Iza Vas je 30 godina rada. Od sindikalnih vođa čini se da ste najuporniji. Koliko je izazovno bilo pregovarati sa sindikalnim partnerima sve ove godine?

MIŠIĆ: Savez sindikata Republike Srpske je obilježio svojih prvih 30 godina. U tom periodu je doživio niz promjena, koje su išle ka demokratizaciji i stvaranju jedne komotne pozicije za svaki granski sindikat, koji je potpuno autonoman u kreiranju svojih politika, ali ta autonomnost podrazumjeva da nosite odgovornost za određene odluke. Savez je postao servis granskim sindikatima, iako je u javnosti drugačija percepcija. Dakle, ključni su granski sindikati i njihove politike.

LIKVIDNO: Koliko je izazovno bilo pregovarati sa sindikalnim partnerima sve ove godine?

MIŠIĆ: Pregovaranje u Republici Srpskoj je još uvijek pionirski posao. Naša uloga je da ozbiljno pregovaramo sa socijalnim partnerima o većim platama, boljim zakonskim rješenjima i boljim uslovima rada. Mi još uvijek nemamo u Uniji udruženja poslodavaca RS dovoljno kapaciteta i razumjevanja o važnosti kolektivnog pregovaranja. I kada dođete za pregovarački sto i iznesete argumente I činjenice, poslodavci često nastupaju sa pozicije sile, u smislu šta vi hoćete to su naše pare i to je naša firma. Pregovarati je teško, jer sindikat nema političku moć ni političku poziciju, nema novac ni kapital. Mi imamo naše znanje, istrajnost i naše članove. Biti sindikalac je nešto što morate da volite i morate biti dovoljno jaki da kad vas ruše, ustanete. Mi smo uvijek ustajali. Biti sindikalac je veliko zadovoljstvo, čast i velika ljubav.

LIKVIDNO: Vaš stav se ne mijenja, a to je da minimalna plata mora biti veća. Ponovo tražite povećanje. Zašto je toliko teško postići dogovor?

MIŠIĆ: Čim sjednete za pregovarački sto, poslodavci kažu da će se desiti katastrofa i da će zatvoriti firme ako dođe do povećanja najniže plate i o tome govore i javno. Ta priča je besmislena, to je jedna laž koju koriste, koja ne daje rezultate. Svako onaj ko smatra da će najniža plata ugroziti njegovo poslovanje treba da stavi ključ u bravu, jer takva firma ne treba nikome, ni radniku, ni državi, osim tom poslodavcu koji na grbači radnika, isplaćujući minimum minimuma, a ostvaruje dobit. A zašto je teško pregovarati, pa zato što poslodavci ne daju pare, jer smatraju da svoju ostvarenu dobit, koja je u prošloj godini iznosila 2 milijarde i 400 miliona KM, ne treba da dijele sa svojim radnicima. Rak rana im je najniža plata, iz dva razloga. Prvi, povećanjem najniže plate povećava se plata NK radnicima, a drugi razlog je taj što povećanje najniže plate povećava sve druge plate i to je ono čega se oni plaše, jer znaju ako povećaju najnižu platu, moraju i sve druge plate povećati.

LIKVIDNO: Komentar na primjedbe da su najniža i prosječna plata sve bliže. Poslodavci zamjeraju.

MIŠIĆ: To pokazuje sav jad u realnom sektoru. Kada najniža plata zahvata, procentualno, veliki dio prosječne plate to pokazuje da je veliki broj radnika u RS koji rade za najnižu platu i to nije dobro. To je zloupotreba najniže plate i zato je isključivo kriva Vlada RS. Mi smo nudili rješenja kojima se može iskorijeniti zloupotreba instituta najniže plate, a to su kolektivni ugovori, gdje je tačno definisano kolika je čija početna plata. Još uvijek nismo uspjeli da kroz zakonska rješenja uredimo sistem plata u RS. Značajan dio poslodavaca uređuje plate mimo zakona. Tamo gdje imamo sindikat, plate se uređuju u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Zaprepastilo me da neki ekonomisti za koje znamo da ih plaća poslovna zajednica, brane njihove stavove i to je njihovo legitimno pravo, ali ne možete kao ozbiljan ekonomista reći da je dobro da velikim procentom najniža plata ulazi u prosječnu platu.

LIKVIDNO: Da li su opravdane tvrdnje Unije poslodavaca da bi povećanjem plata, poslodavci postali nelikvidni?

MIŠIĆ: Još jedna od gluposti. Kad ne znaju šta da kažu, kažu da će staviti ključ u bravu. Moramo realno da govorimo. Imali smo tri povećanja plata u ovoj godini, i pitam vas ko je onaj ko je zatvorio firmu zbog toga? Niko. Ako imate poslodavaca kod koga 150 radnika različitih kvalifikacija prima najnižu platu, to nije dobro.

LIKVIDNO: Radnici i dalje odlaze iz BIH. Vodite li neku internu statistiku o tačnom broju? Koji su najčešći razlozi?

MIŠIĆ: Kada govorimo o odlasku radnika, nemamo pouzdane statistike, jer imamo različite oblike napuštanja ovih prostora, odnosno različite angažmane u zemljama Evropske unije, koje su najčešće i meta naših radnika, samo iz jednog razloga, a to je da svojim radom mogu obezbijediti sigurnu egzistenciju za sebe i porodicu. Kada slušate poslodavce, oni će reći znate, to je nestabilna politička situacija. Ma baš briga radnika ko je na vlasti, kakav je stav ovog ili onog. Za radnika je važno da ima zdravo, sigurno i dobro plaćeno radno mjesto i to je ono što radnik želi. Ukoliko to nema, naći će načina da to ostvari, ako ne u Republici Srpskoj, onda negdje drugo. Kada slušate poslodavce, oni će reći znate, to je nestabilna politička situacija. Ma baš briga radnika ko je na vlasti, kakav je stav ovog ili onog. Za radnika je važno da ima zdravo, sigurno i dobro plaćeno radno mjesto i to je ono što radnik želi. Ukoliko to nema, naći će načina da to ostvari, ako ne u Republici Srpskoj, onda negdje drugo.

LIKVIDNO: Ako znamo kolika je potrošačka korpa, teško je govoriti o nekom standardu života. A opet, radnici su tihi, nema bunta i reakcije. Zašto?

MIŠIĆ: Kad se kaže sindikat onda se obično stvara slika dešavanja na ulici, pobune I štrajkova. To je prirodno i to je Savez sindikata RS radio, to su radili granski sindikati i to rade i danas. Svakog 1. maja mi tradicionalno organuzujemo proteste kada šaljemo vrlo jasne poruke u ime svih radnika Republike Srpske šta je ono što je važno i šta treba uraditi. Štrajk i protesti su legitimno sredstvo koje koristimo. U posljednje vrijeme često koristimo i samu najavu protesta i štrajka kao oblik pritiska na naše socijalne partnere da se za pregovaračkim stolom dođe do određenih rješenja. Svako rješenje i rezultat koji postignete jeste vidljiv, ali ne dovoljan da bismo rekli da, ovo smo sad završili. Za sve što smo do sada postigli ne možemo da bagatelišemo. To su rezultati.

LIKVIDNO: Šta radnik treba da uradi ukoliko nije adekvatno plaćen za svoj rad (prekovremeni sati, nemogućnost korištenja godišnjih odmora itd.)?

MIŠIĆ: Savez sindikata Republike Srpske je svojim upornim radom izborio relativno dobra zakonska rješenja. Posljednje izmjene Zakona o radu na kojima smo radili punih pet godina su vratile kolektivno pregovaranje i vratile ono što jeste uloga sindikata, da prodaje rad svojih članova i da taj posao radi u skladu sa zakonima koji su doneseni i propisano je kako se to radi. Kad kažem prodaje rad, malo grubo zvuči, ali to podrazumjeva da se dešava kolektivno pregovaranje, da kolektivnim ugovorom dvije strane, jednu čini sindikat, drugu poslodavac, ugovarate iznos plate odnosno zarade i sva druga primanja, koje je Savez izborio kroz Zakon o radu. Ukoliko je neko od prava koje radnik ostvaruje kod poslodavca ugroženo, a član je Saveza ili nekog od 15 granskih sindikata, radnik samo treba da okrene telefonski broj ili da pošalje mejl i tog trenutka stoji mu na raspolaganju sindikalni advokat, koji dolazi kod radnika i obavlja sav onaj posao koji je potrebno uraditi, potpuno besplatno, bez ikakvog troška za radnika, bez sudske takse. Koristim priiliku da pozovem radnike koji nisu članovi, da postanu, ne zbog lidera, već zbog sebe, kako bi potpuno besplatno zaštitili svoja prava.

LIKVIDNO: Ko su poslodavci koji najviše profitiraju kod nas?

MIŠIĆ: Možda je najviše privilegovana grana tekstila kože i obuće, a tamo su najniže plate. Oni plaćaju samo 1/3 doprinosa u odnosu na sve poslodavce. To je benefit za koji smo se mi izborili, računajući da je to niskoakumulativna grana, da je to ženska radna snaga, pa dajte neke benefite za njih, koji će omogućiti da se bolje plati ta radna snaga. Nažalost, kod većine poslodavaca to nije tako, oni su sve benefite uzeli za sebe, a i dalje radnike plaćaju izuzetno nisko. Ne treba stvari generalizovati, u svakoj grani postoje poslodavci koji su vrlo korektni i koji sa svojim radnicima, kao u dobrom domaćinstvu, razgovaraju o svim problemima, dogovaraju se i znaju koliko mogu povećati platu i koliko treba da zaradi poslodavac, jer legitimno je da radite za dobit i mi to ne osporavamo. Grane koje su takođe vidljive u javnosti, grane koje iskazuju dobit su prerađivači, dobro stojeća je građevinska industrija i gradnja stanova, stanovi su izuzetno skupi, a radnici koji rade u građevinarstvu imaju najniže plate u odnosu na sve koji rade u realnom sektoru. Zanimljiva je trgovina koja, takođe, dobro stoji kada su u pitanju poslodavci koji ostvaruju dobit, a plate su izuzetno niske.

LIKVIDNO: Smatrate li da je domaći radnik dobar radnik, da može da odgovori na sve potrebe tržišta?

MIŠIĆ: Naravno. Zadnjih nekoliko decenija se pokazalo da su radnici sa ovih prostora dobri radnici, kvalitetni radnici, radnici koji sigurno ostvaruju profit svojim gazdama. Oni koji su napustili ove prostore u ranijem periodu su bili vrlo cijenjeni na svojim radnim mjestima i uvijek su dobijali riječi pohvale. Odnos prema radnicima koji je bio vrlo negativan je u stvari doprinjeo da veliki broj radnika napusti ove prostore. Tako da, u ovom trenutku, zbog loših politika, lošeg ekonomsko-socijalnog položaja, nehtjenja poslodavaca da pregovaraju o boljim platama i boljim uslovima rada je dovelo do toga da radnici napuste ove prostore. Krivca za nedostatak radne snage treba tražiti u jednom dijelu poslodavaca u Republici Srpskoj.

LIKVIDNO: Da li unutar Saveza postoji raskol? Ako da, ko je odgovoran za to?

MIŠIĆ: Vrlo zanimljivo pitanje. Mi smo te bolesti prebolovali. Dakle, sve organizacije koje djeluju unutar Republike Srpske, ali i u zemljama regiona, imali su svoje dječije bolesti. Mi smo te bolesti prebolovali, bez posljedica. Postali smo jedna čvrsta, homogena organizacija, u kojoj postoji demokratija, koja pripada granskim sindikatima. Pravo na mišljenje, stav i odgovornost je nešto što pripada svakome od nas, tako da Savez sindikata Republike Srpske slovi za vrlo čvrstu, jaku, sposobnu organizaciju koja u svakom trenutku stoji iza onog što pripada radnicima, štiteći njihova prava i koristeći sve resurse kojima raspolaže, a ima ih, da za one koji jesu članovi sindikata uradi najviše što je moguće u okruženju u kojem živimo i ekonomskoj moći koju ima Republika Srpska.

Redakcija Likvidno

Pratite nas

Pratite aktuelnosti o ekonomskim dešavanjima u zemlji, regionu i svijetu na Facebook-u i Instagramu.